Danima vec se nismo vidjeli
a tvoje prijatelje ne pitam,
ne zelim priznati da ne znam
sto se s nama to zbilo za tren.
Svake se noci tiho pomolim,
sa zeljom da te sutra ugledam
i sve bih dala da si sa mnom
da te dotaknem samo na tren.
Da znas, da znas kako
pogled me tvoj jos boli.
Da znas kako srce te moje voli.
Da znas kako tuzna sam bez tebe.
Da znas uvijek bio bi kraj mene.
Da znas kolko suza sam isplakala.
Da znas i da nisam se pokajala.
Da znas kako tuzna sam bez tebe.
Da znas uvijek bio bi tu.
U mome sjecanju
pocinje sve od ovog proljeca
i ova tuga koju osjecam
slomit ce srce na pola
za tren.
U mom zivotu barem
kratko duso bio si sve
i kako vrijeme ide
vidim da mi ne ide
jer kud god krenem,
kud god podjem
samo za tebe znam,
priznajem od tog dana sebi
ja ne pripadam.
Kao u nekom filmu cijeli
moj se srusio svijet
i cekam da se nesto
desi cekam preokret
jer kud god krenem,
kud god podjem
samo za tebe znam.
Ne zelim biti sama zelim
samo tebi ja da pripadam.
Ko sto se pripada po prvi put
reci da nije bilo uzalud
da tvoja ljubav jos traje bar tren...
